GOLDEN PAVILION / SLOBODAN TOMIC BIO/ CONTACT
The Golden Pavilion is the web project-in-process. The City is comprehended as an organism constructed of the layers emerged out of human activities, being interwoven within archaic and contemporary symbols. Urban, social, political and other events make fluid forms, while I am trying to “catch” their tactile and digital phenomena.
Death and the Internet
Human
existence is being reflected in the parallel ''realities'' these days – the
media have been interwoven with the ''real'' world to an extent where boundaries
have ceased to be clear – human life has become a multimedial projection, whereas
Death is just a kind of statistics or a spectacle – information has replaced
nutrition, sex or religion…
No matter how young or fragile the Internet may be – it has already touched
immortality (even if it weren't immortal itself, the Internet has already managed
to be in a vigorous competition with Death depriving it of a little remaining
authority). Therefore Death has become just a nine-day wonder, worn out and
tattered only as one more necessary information nailed in the range of its timeless
/ all-spatial / all-temporary / all-collective and subconscious / all-virtual
/ all-real ego.
Unutar prostora nalazi se «oslonac», fiktivna točka oko koje se događaju pokreti i strujanja. Promatrač je zbunjen neuhvatljivošću vizualnog ili zvučnog oslonca (netom što se fiksira na jednu situaciju, ona se pokrene i stvori se nova fiksna točka, a promatrač promijeni «rakurs»)
Ovaj rad je propitivanje fenomena manipulacije čovjeka na razini smjerova, zvukova, statičnosti i kretanja. Time se pokušava probuditi esencijalna percepcija stava – naš elementarni/arhaični odnos prema redu i kaosu, kao i uvjetovanost naše životne filozofije manipulacijom.
Propusnost i prepreke u komunikaciji prikazani su fragmentima zidova, otvora i zatvora, ritmovima i protoku elemenata slike i zvuka. U svakom trenutku postoji detalj koji je nepokretan. On predstavlja točku fikcije – otok u rijeci - rakurs koji je zamrznut ali i relativan u odnosu na smjerove i ritam promjena okoline. Otisci – projekcije nalaze se na zidovima i na podu, promatrač postaje dijelom opće situacije i na taj način je postavljen u prostor u kojem biva sudionikom, kreatorom i žrtvom manipulacijskog kaosa, istovremeno ga prihvaćajući i odbijajući.
SUPROTNOSTI GRADA SU PRIKAZANE SIMBOLIMA BUNARA I BRODA – IZVOR - ZATVORENOST (BUNAR) / OTVORENOST - KOMUNIKACIJA (BROD), ALI I NJIHOVOM SINERGIJOM (SPOZNAJA, UČENJE)
RAD
POČINJE PRIKAZOM BRODA I KRUGA (BUNAR), SIMBOLIMA GRADA SPLITA (OSOBNA SIMBOLIKA
AUTORA). VREMENOM SE ZNAKOVI MIJENJAJU I KOMBINIRAJU U DRUGE SUODNOSE.
TIŠINA SE NARUŠAVA POSTUPNIM ULAŽENJEM ZVUKOVA KOJI SE STAPAJU SA SLIKAMA I
TEKSTOVIMA I PROMIČU EKRANOM (PLATNOM).
RIJEČI I CITATI SE PRETVARAJU U FRAZE I PAROLE I U SUKOBU SA SLIKAMA I ZVUKOM
TVORE SPONTANA SUZNAČENJA, KOJA SE VREMENOM ZGUŠNJAVAJU I POSTAJU NEPREPOZNATLJIVA
STRUKTURA, KOJA OZNAČAVA SLOJEVITOSTI GRADA NA RUBU KAOSA. RAD SE NEPREKIDNO
NADOGRAĐUJE, PA UJEDNO SVOJOM ARHITEKTUROM POKUŠAVA SUBLIMIRATI ONU ENERGIJU
KOJU GRAD KAO AUTONOMNO BIĆE EMITIRA U SEBI I PREMA DRUGOME.
Novi
rasponi tehnoloških mogućnosti i elektroničkih medija nikad nisu uistinu ugrozili
opstanak tradicionalnih umjetničkih formi, no današnjim su autorima na raspolaganje
stavili nova likovna rješenja i moduse komunikacije, te intermedijalna prožimanja.
Pri realizaciji «Zlatnog paviljona» kako glasi naziv on-line projekta (www.autoselfgallery.com),
Slobodan Tomić polazi od klasičnog crtačkog medija. Umjesto digitalne slike
u novi se medij postupkom animacije uvode crteži grafičkih kvaliteta nastali
u tehnici ugljena, olovke i tuša što promatraču pruža dojam virtualnog kretanja
kroz imaginarnu nutrinu umjetnikovih prizora. Time su sačuvani elementi tradicionalne
recepcije likovnosti, no ujedno je stvoren i novi estetski identitet klasičnog
crteža budući da je u novom mediju moguće nizanje, pretapanje i pulsiranje slike,
interaktivnost web stranice, kao i multimedijalna sinestetičnost doživljaja.
Putovanje
kroz ritualne prostorije «Zlatnog paviljona» sačinjeno je od formi i znakova,
pomoću čijih je simboličnih sadržaja možda moguće zaviriti u prostor onostranog
ili u ritualu pronaći tanku graničnu crtu koja vodi ka transcedentalnom. Autor
kreira osobno slikovno pismo dok računalne modifikacije znakova raslojavaju
prostor njihovog iščitavanja od religijsko mitoloških do povjesničarsko umjetničkih
konotacija. Mogučnošću odabira simbola /stolice, kotača i glave minotaura /
kretanje gledatelja se usmjerava labirintskim prostorom. Simboli pokreću pripadajuće
animacije izvjesnog trajanja nakon čega se otvaraju nove scene s novim linkovima.
Kružnu strukturu umjetnikove priče sami oblikujemo, pa ipak sadržaj djela nije
unutar fabule nego tajnovite atmosfere uvjetovane suodnosom zvuka / minimalističke
glazbe Philipa Glassa / i pokreta vizualnih oblika. Promatraču je dopušteno
tek biranje osobnih putanja po prostoru paviljona kao metaforične mikro-slike
svijeta koja mu dopušta vlastiti smjer kretanja, tumačenja i spoznaje.
Jasna Gluić
OTHER WORKS:
Babooshka / Radiohead Competition /
Videotape / Radiohead Competition /
Flags Cro-USA / as part of Myriam Thyes's project "flag-metamorphoses" /
Ovo djelo je ustupljeno
pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli
pod istim uvjetima 2.5 Hrvatska.